Penjanje u Makedoniji se nastavlja u Prilepu, a Borna ostvaruje odlične rezultate na bolderu.

U Prilepu nas je dočekalo 7 stupnjeva, a u sektoru Treskavac 3 stupnja. Zagrijali smo se u 6a pa smo prešli odmah na 7a+, Take a break take a kid, jedan lagani flash za mlade snage, a za mene iz 4. pokušaja. Iako je to jedan mekani 7a+, ja sam zadovoljan jer je to moj prvi put da penjem bolder.

Nakon toga Staša i Borna su probavali još jedan 7a+, i iako je Staša napravila sve gibove nije išlo. Nakon toga još jedan 8a, po meni uzaludno, jednostavno je bilo prehladno.

U ponedjeljak Žare, Čuja i ja odlazimo u Demir kapiju, i iako smo čuli dobrih stvari o ovom penjalištu kojeg je zabušio jedan Rus, ne bi ga preporučio. Smješteno je pokraj tunela i iznad rijeke koja i nije nešto atraktivna.

Sektor nudi 15 tak smjerova koji zahtijevaju tehničko penjanje i stijena je prilično oštra. Sektori u kanjonu su položeni i puni smeća, a dio penjališta je uništen zbog radova na cesti.
Ipak Čuja je posajtao jedan 7a+, dok smo Žare i ja probavali 7b+, na kraju uzaludno.

Za to vrijeme u Prilepu u Sektoru Baba Staša nije imala svoj dan ali je zato Borna, kako kaže, imao najbolji bolder dan ikad.

Krenuo je sa Žolta zmija 7c flash, Lost in Paradise 7b+ flash, Tup Tup 7b+ flash i na kraju Gladijator 7c!

Ovime je Borna došao na prvo mjesto 8a.nu ljestvice u bolderu među Hrvatima.

Sljedeći dan smo svi zapalili na bolder u sektoru Balvanija. Ambijent je zaista nestvaran i nije čudno da je Prilep odabran za jedan od ovogodišnjih stanica Petzl Rock Trip-a.

Borna je samo nastavio: Gotham City 7c flash i pokušaj Velike Smetke 8a do kraja puta. Nakon nekoliko pokušaja izletio je na zadnjem sloperu. Kako je opet bilo hladno, a makedonski granit ne prašta, ostao je bez kože na prstima i odlučio uzeti dan odmora. Ipak bili smo sigurni da će pasti neki 8a do kraja puta.

Žare i ja smo otišli na Veliku babu gdje sam se po prvi put susreo s pukotinama u granitu. Iako su pukotine bile pospitane, mi smo popeli dvije na trad s frendovima. Ubrzo smo malo dalje nanjušili jednu odličnu liniju i ispenjali je na top rope. Kada smo se vratili kući naš domaćin Hristo nam je rekao da ta linija nije još ispenjana i da bi ju mogli zabušiti. Tako je ovo postao Žaretov i moj projekt kojem se veselimo u narednim danima.

Ipak sljedeći smo dan otišli prema Skopju gdje nas je dočekao lokalac Vlado i odveo na Kadinu reku.
Nakon dosta dugačke vožnje po lošim cestama uz scene kakve se mogu vidjeti samo na Balkanu, stižemo na penjalište.

Na prvi pogled smo svi zinuli kada smo vidjeli ogroman strop sa sigama i izlazima sa strmim i dugačkim pločama. Kako smo ponijeli i opremu za spitanje, bili smo sigurni da će ovdje biti posla za nas. Ipak smo krenuli prvo malo penjati.

Nakon nekog vremena shvatili smo da je ovo penjalište tek u povojima. Zabušeno je tek nekolicina smjerova i to je ne baš po najlogičnijim linijama. Stijena je neočišćena i ne tako kvalitetna kako smo mislili da je. Smjerovi su malo penjani tako da su ocjene nejasne.

Da zaključim. Ako niste Dani Andrada, Jernej Kruder ili Bećan, odaberite neko drugo penjalište, bar još neko vrijeme

Tekst: Saša Kmezić

Foto: Saša Kmezić

Nastavak i završetak slijedi..