Zadnje vijesti

Što će nama Krplje?

Vrijeme savršeno, niti daška vjetra, a pogled besprijekoran...

 

Kao sve dobre akcije, tako i ova započinje spontano, pozivom u 01:30 ujutro. Idemo?  A idemo! Naše odredište je Risnjak. Vele stručnjaci da je proljeće na pomolu, pa zašto ne bi otišli u šumu i divili se proljetnom cvijeću?

 

 

Doduše skrivenom cca 2 metra pod snijegom al nazire se ;) .
Vlado, Neven i ja planiramo polazak u 4 ujutro i eto nas u Crnom Lugu oko pola 9! Ok, nije nam iz Bregane do Crnog Luga trebalo pet sati, al nije baš ni da smo krenuli u 4. Na kraju krajeva cvijeće se ne vidi po mraku!?

 

U Crnom Lugu temperatura je -8, sve je okovano ledom, pa sa sigurnošću zaključujemo da nam krplje neće trebati i da eventualno nosimo dereze i cepine, onak za svaki slučaj, ako odlučimo do vrha izcepinarit koju grapu. Medvjeđom stazom su prošle motorne sanjke, snijeg je dobro natučen što nam je siguran znak da smo mudro odlučili krplje ostaviti u gepeku. Kakvi početnici! 

 

Hodamo nekih dvadesetak minuta i kod skretanja s poučne staze naš put odvaja se lijevo, pa napuštamo trag motornih sanjki. Snijeg više nije tako tvrd, propada se do ispod koljena i više nismo toliko sigurni u našu odluku, no ko će se sada vraćati do auta po krplje? Nije to ništa, hrabro nastavljamo dalje. Nisam nigdje ozbiljnije hodao par mjeseci i ovakav trening će mi dobro doći, ustvari još bolje da je teško, barem će biti onak, muški.

 

 

Ubrzo shvaćam da mi je kondicija u težoj banani, pa se mudro postavljam na kraj kolone, neka ova dvojca s dužim nogama prte. Staze nema, markacije su na mjestima prekrivene dubokim snijegom, a ja ovim putem idem prvi put, pa velikodušno orijentaciju prepuštam Vladi i Nevenu. Nakon par sati hodanja toliko sam slab da čujem vlastite otkucaje srca u ušima, a teren je povremeno dovoljno tvrd da se hoda po površini, pa opet postane mekan i propadamo na mjestima do ispod guzica.  Sat vremena do vrha markacije koje su sada na stijenama nestaju pod snijegom i gubimo nešto vremena na orijentaciju. Kod doma ispod vrha izlazimo za nekih pet i pol sati hoda, kondicijska kriza mi je prije sat vremena napokon prošla i sad se već osjećam puno bolje. Tu susrećemo ekipu iz Samobora koja je s parkinga krenula nešto iza nas ali su bili pametniji i navukli krplje na gojze. Brzo nas izvještavaju o svom pohodu po Horvatovoj stazi i „dive“ se našoj ustrajnosti da do doma gazimo neugaženu stazu, a mi bi najradije plakali od muke.

 

 

Zimska spavaona je zaključana! Nisam siguran da sam takvo što doživio u planinama i gorama igdje i ikada. Nismo planirali prespavati na Risnjaku, ali i da jesmo to bi sada definitivno otpalo. Stavljamo nešto hrane u kljun, ostavljamo nepotrebnu opremu kod doma i započinjemo uspon na vrh. Pozdravljamo se s ekipom koja se lagano priprema na silazak istim putem kojim smo mi upravo prošli. Na vrh dolazimo za nekih desetak minuta, ovo mi je prvi put da sam na Risnjaku po zimi i ustvari  sam iznenađen brzinom dolaska na vrh. Od doma do vrha inače prolazi strma staza kroz nisko raslinje i kraćim skokovima koji su osigurani sajlama, završava na grebenu, lijevo od vrha. Snijega je napadalo toliko da staze nema pa na vrh biraš najlogičniju i najlakšu putanju. Rekao bi Maki, „direkt drajv“ ;) . Vrijeme savršeno, niti daška vjetra, a pogled besprijekoran. Uživamo kratko na vrhu, Neven se trese od nikotinske krize jer je u autu ostavio i upaljač, ali je zato teglio dasku za bordanje. Jedino što je u tom trenutku želio je što hitnije se strmopizdit s vrha prema domu. Spustio se, zaključio da mu nije dosta, pa se ponovno penje pod vrh za još jedan spust. Sve smo uredno zabilježili kamerom.

 

Vremena za penjanje grapa nema, a spavanje nije opcija, pa krećemo dolje. Da ne opisujem agoniju spuštanja, samo ću napomenuti da u životu nisam doživio takav očaj i psihološko maltretiranje. Snijeg je sada već skroz omekšao i na svakom koraku se propada. Taman kada pomisliš da drži tvoju težinu, tanka ledena kora puca i noga propada. Izvlačiš se po zilijonti put i nastavljaš dalje. Do auta nam je trebalo nekih četiri sata. Na samom izlasku iz šume, od sreće što sam ponovno na tragovima motornih sanjki, slijedim pogrešan trag pa si dodjeljujem nagradni krug od dvadeset minuta po poučnoj stazi. Nikad dovoljno pouke o biljnom i životinjskom svijetu NP Risnjak, a to što je pao mrak i poučne table osvjetljavam čeonom lampom, ne umanjuje doživljaj učenja!

 

Neven nas dočekuje s facom „pa-di-ste-vas-dvojca-do-sad-čekam-vas-čuku-i-pol?!“, toliko je brže došao dolje na vražjem boardu. Najradije bih ga izudarao s tom „daskom“, a onda uzeo krplje iz gepeka i dao ih Vladi da mi ih razbije na glavi, pa da barem nečemu posluže!

 

Text: Krešo K

 

 

Ostale fotografije sa Risnjaka provjerite u našoj foto galeriji!

 

5. ožujka 2013.

Jedan odgovor na Što će nama Krplje?

  1. Sanja napisao:

    Predobro.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


dodaci

Vijesti po kategorijama

  • Alpinizam (17)
  • Penjanje (38)
  • Planinarenje (6)
  • Rafting Kayaking (2)
  • Speleologija (18)
  • Video (11)
  • Vijesti (37)
  • Visokogorstvo (6)
  • Lajkaj nas na Facebooku

    Prijavi se na newsletter

    Pitanja? Prijedlozi?

    Zanima te nešto više? Imaš neki zanimljiv prijedlog? Želiš sa svima podijeliti vlastite uspjehe? Piši nam!

    Breganja prijatelji!

    Moja planeta
    OCP

    Sponzori

    Iglu Sport
    Tendon