fbpx
Zadnje vijesti

Švica – 2013. by Saša

Žimarim ko po jajima - sad i ova mala kordura i pojas napadaju moju muškost i polako postajem žena.

 

U ovom našem malom udruženju već godinama traje nadmetanje među speleolozima, alpićima, penjačima i planinarima. Oružja se ne biraju, a cilj je što bolje sprdati ove druge.

I ja sam sam dio ove predivne aktivnosti. No znao sam da ću prije ili kasnije završiti u nemilosti istih tih koje sprdam. Tako je i bilo.

Prvi su na redu bili Krešo i Neven kada su me odveli u Alpe penjati 1000 metara krušljivih 3-jki i 4-orki (Duga nemška).

Sada je na red došao Alen sa svojim speleološkim odredom iz Karlovca. Lokacija je bila Rakovica, špilja Švica, a moj drug suborac, penjač Danijel Novak-Noxy. Zlo i naopako sam naslutio čim su me krenuli naguravat u neoprensko odijelo i dva broja premalu korduru. Na sve to ide pojas i hrpa spravica, a dobiješ i uže. Sarkastično sam pomislio:

“Jedva čekam da se idem provuč negdje sa svim ovim.”

Ali, krenulo je zapravo super. Uletio sam sto na sat za Alenom (drugačije ga ne možeš ni stić), par vertikala, malo provlačenja. Tu se dolazi do kadice s vodom gdje je voda do prsa i tu je trebala biti točka gdje nastavljamo samo mi u neoprenskim odijelima. Noxy je sa ostatkom ekipe (Ivana Klokočki, Saša Minihofer, Neven Ris, Robi Baković i Najla Kajtezović) prolazio bez problema, ali radi toga što nije imao svoju opremu trebalo im je nešto više vremena.

Nakon već spomenute kadice uslijedio je kanal koji završava vodenim meandrom. Meandar je visok 10-tak metara, dugačak 20-tak, a širok 30 – 50 cm. Ja sam dobio tu čast da vidim do kuda ide. Za mnom je išao Ris (s kojim ću nešto kasnije provesti neke od naj nezaboravnijih trenutaka u svom životu). Alen je stajao na vrhu meandra na nekoj polici i tjerao me sve dublje u vodeni dio. Voda mi je došla do grla, meandar 30 cm, Ris iza mene više ne prolazi, kacigu sam odavno skinuo jer ne mogu proći s njom.

 I tako polako upoznajem ljepote speleologije.

Kad sam došao do kraja i vidio da meandar nastavlja pod vodom, dobio sam dopuštenje da izgmizim prema natrag. Sada je trebalo ispenjati tih 10 metara do vrha meandra – reko napokon malo penjanja! Izlazim van i podižem pogled kad ono iznad mene čudovišno dlakave noge u škornjama, zelene bokserice i glupi osmijeh istog onog mog druga, suborca penjača – Noxyja.

 Junačina je došla do onih kadica s vodom i odlučila se skinut u gaće, stisnut zube i ući u vodu!

 Ovdje je završio lijepi dio ove priče. Svi su počeli pomalo izlaziti, a Ris i ja ostajemo crtati špilju. Za one koji ne znaju, to izgleda tako da jedan mjeri laserom i crta u mjerilu, a drugi (ja) služi kao meta za laser. Drugim riječima, stojim u vodi satima i ono malo muškosti koje nije oduzeo neopren, sada nestaje u hladnoj vodi. No, preživim i to i sad treba izaći iz ove rupetine. Ja idem prvi, a Ris iza mene rasprema.

Žimarim ko po jajima – sad i ova mala kordura i pojas napadaju moju muškost i polako postajem žena. Još samo treba proći kroz jedno suženje i vani smo. Uđem, ali teško – transportka ne ide dalje. Skidam spravice, probavam na noge, na glavu… Ris iza mene viče da kaj izvodim i nek izađem više, pa nekako prođem suženje i sad sam 3 m od izlaza.

Ali sada Ris pomalo promijenjene boje glasa viče da se vratim pomoći mu s opremom i transportkom jer on ne može proći. Moja sad već ženska intuicija mi govori ” ne idi nikud!” Ipak, dolazim do Risa koji je zapetljan u suženju i govori mi da mu izvučem ruku. Mislim si da to valjda tako treba bit, ipak sam prvi put u rupi. Pomalo izvlačim opremu kad odjednom čujem te tri riječi koje svaka žena želi čuti u ovakvoj situaciji:

“SRUŠILO SE SVE!” Zove me da dođem vidjeti rasjed gdje je stijena legla. Govori mi da se urušio ulaz i da ne zna kako ćemo van.

Po glasu mu vidim da nije zafrkancija i taman tren prije nego se u potpunosti pretvorim u curicu i počnem plakat, čujem zvonjavu mobitela. Izjurim prema van i skužim da ćemo izaći živi. kad ono, iznenađenje – tamo stoje Alen i Noxy i umiru od smijeha:

“Kreteni, izašli ste kroz krivi kanal!” Naime, moja sad već naširoko poznata sposobnost orijentacije nas je odvela u krivi kanal. Ris to nije odmah skužio i pomislio je da se sve urušilo! Kako god bilo, moja transformacija muškarac-žena-konj je bila gotova. Konačno smo mogli nastaviti prema Rudopolju gdje nas je uz vatru i rakiju čekao ostatak ekipe.

HEDONIZMOM PROTIV ŠATORA

Text: Saša Kmezić – Mileni

Foto: Saša Minihofer, Alen Kirin

Ostale fotografije iz Švice provjerite u našoj foto galeriji

 

17. siječnja 2014.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.


dodaci

Vijesti po kategorijama

  • Alpinizam (17)
  • Penjanje (38)
  • Planinarenje (6)
  • Rafting Kayaking (2)
  • Speleologija (19)
  • Video (11)
  • Vijesti (38)
  • Visokogorstvo (6)
  • Lajkaj nas na Facebooku

    Prijavi se na newsletter

    Pitanja? Prijedlozi?

    Zanima te nešto više? Imaš neki zanimljiv prijedlog? Želiš sa svima podijeliti vlastite uspjehe? Piši nam!

    Breganja prijatelji!

    Moja planeta
    OCP

    Sponzori

    Iglu Sport
    Tendon